velikiOn

16. lipanj 2009 ob 22:58 | 86
Bar X Planeta Zemlja

Vrhunsko uzbuđenje, ono neopisivo, snažno toliko da te paralizira, podrhtavanja u centru organizma. U glavi tilt, onesposobljen mentalno, degradiran na nivo IQ- NULA!
Sjećam se takvih stanja još u dobi kad sam imao 17-18 godina. Kako je to slatko, nestvarno, sanjarski očaravajuće i skoro u pravilu nerealno. Čista intima rođena iz divovske želje i izgrađena na snovima u vlastitom svijetu. Svemir u ruci. Vječnost. Radije bih umro nego da prestane...
Sjednem za stol, a jedva prikrijem klecanje koljena. Pričam na telefon, a glas mi treperi. Prilazi mi, a ja se skamenio!
"Dobar dan. Izvolite."
U trenu mi srce stane. U duši mi zaurla sibirska zima. Užasno dug trenutak bio je dovoljan da u glavi zazvoni komanda; "Probudi se!"
"Dobar dan. Sok od jabuke molim."
"Nemamo jabuku. Kruška, jagoda, marelica..."
"Može kruška"
A da je ponudila "metak u čelo" najradije bih to popio!
Odlazim i dugo, dugo u glavi vrtim pitanje; "Kako je mogla sve da zaboravi!?"

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
velikiOn
velikiOnprije 7 godina

da. moj zanos moja iluzija. ja volim sanjati...
hvala. pozdrav i mirno more

jedrilica
jedrilicaprije 7 godina

pitam se i ja...kako se može zaboravit...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se