Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Snovi

11. lipanj 2012 ob 12:00 | 108
Živio si u zemlji iz koje pisma nisu stizala, živio si tako daleko da do tebe nije stizao moj u snovima napisani stih, nisu te mogla dotaknuti kristalna slova mojih osjećanja, niti zvjezdane note mojih sonata. Živio si sakriven od mojih nastojanja da na oltaru od snova zapalimo svijeću drevnih snoviđenja. Stajala sam na palubi poludjele lađe i činilo mi se da ne vidim obalu spasenja od noćnih mora, da nemogu dosegnuti davno napuštene puteve ka željenoj oazi već polako zatamljelog sunca, da nikada neću stići do sanjanog vrhunca. Bio si tek slika koju sam uvijek sakrivala u jučer, ostavljala u nekom prošlom trenutku, zakopavala u dubinu pješćanih dina, da je pješćana oluja pustinje osjećaja ne razbije u krhotine porculanskih sjećanja, da ne postaneš sličan razbijenom lutku. Živio si u zemlji iz koje znakovi nisu dolazili, živio si iza zida kroz koji osmijesi neba nisu prolazili, postojao si u snovima iz kojih sume  krici neživljenja budili. Tada sam lutala nebeskim stazama i povjeravala se mjesečini, uranjala osamljena u ljubičastu boju novih zora, naslućivala tvoje disanje u tada nedohvatnoj daljini i osluškivala melodiju tvoga srca u šumovima uzburkanog osjećajnog mora.Naučila sam napamet ispovjedi duševnih tuga, drugovala sa zvjezdanim prahom i spiralnom vrtnjom neba, tražila utjehu u samoći koja nezaustavljivo na  uplakano srce vreba, gubila se u bespućima žudnje, u mirisima izmišljenog cvijeta iz kojeg su me gledale oči boje iz djetinjih snova. Postajao si razlomljena slika u katedrali sjećanja, na oknima duše se svjetlost prelamala u Chagallove slike željenog kraljevstva sakrivenog u zemlji iz koje šaputava svjetlost tvoje duše nije dosezala do mog sluha. Znala sam da postojiš, stajao si u uspomenama nevidljiv, ponekad nezamisljiv, ali pričinjalo mi se da si u moje grudi nekom nadnaravnom silom stavio svoje srce. Osjećala sam odkucaje daljine i titraje tvoga bila u ponornicama koje šaputale tvoje ime. U jednom čudesnom, tajnovitom, neobjašnjivom, ali nezaboravnom trenutku, u vlaku koji me je nosio u zemlju iz koje pisma nisu stizala, začuh šapat tvoga srca i vidjeh svoj lik u tvojim očima.    
slika 306416

Komentari 7

moraš se , ako želiš komentirati
ivanna
ivannaprije 4 godine

....i oživi Sjećanje
na Jubav ča se grudima širila
Ka rosa noću zamirišu
svi Biseri rasuti Dušom....nanizani našim pogledima....snovima
Uzdah pobigne
svjedočeći o Istini ča se od Razuma skrivala
....da je još živo Sjećanje
da je živa Jubav.....

vjestica
vjesticaprije 4 godine

Aposlutno Oste Misli mila moja..

IRICA
IRICAprije 4 godine

prekrasno draga moja......:)))

zorra2
zorra2prije 4 godine

prelijepo mila..oduševljena sam:))))

vjestica
vjesticaprije 4 godine

Hvala vam oba dvima velika pusa

Passion
Passionprije 4 godine

Prelijepo lipa moja frendice :))))))))))))))))))))))))))))
Ponekad me ostaviš bez daha , evo kao sad ! :))))))

vjestica
vjesticaprije 4 godine

Od tebe takav kOmentar dobiti puno znaci hvala ti mili moj trendu..

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se