staza snova

25. srpanj 2012 ob 14:36 | 128
slika 133236


Kao da su mi samo koraci otkoračali. Moji koraci. Nastavili hod. Jesu li odjekivali preko mosta? Ne pita to moj lik što me odozdo iz mirne vode netremice gleda. Šutnjom.
Kao da je tu oduvijek.

I ptica jedna, skamenjena nad vodom… promatra me. Možda drugim okom gleda žrtvu – svijetlu ribicu što poput ukočene sjenke zastaje, nakratko. I već je gubi iz vidnog polja u trenutku kad je, pokrenuvši se, zaljuljala površinu klizeće vode u kojoj mi se odraz izgubi. Kojeg sada mirno i dugo šutim.

Da li je izronio iz mulja nad kojim ponovno teku glatke vodene žile mazeći trave zagrljene kao duše… kao ruke onih koji su me preboljeli…? Ili onih koje sam prebolila…?

Živa si! trzne me krik druge ptice i moj pogled iz dubine. Da li se čuju moji koraci? Ili se sunčeve zrake prosipaju? Ne pitam se jesam li sam gore, na mostu, niti, dok promičem pejzažem oproljećenim, da li me još gleda, odozdo, moj lik.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se