JEDNOM

11. srpanj 2016 ob 09:29 | 22
Izgubljen i sam po žutom lišću nijemo hodam
koje u grob svoj odnosi ovaj osmijeh moj,
a grobar vjetar tiho i stravično steenje
i traži svoj list u mojoj hladnoj koži...

Smrt je sakrila meni onu dragu stazu
i nikakav cilj više nimalo ne sluutim,
vjerni prijatelj vjetar samo se čudi
što ne proklinjem već nijemo šutim...

U džepuu ruka mi pištoljski čelik grije
taaj ključ od pakla šaka mi čvrsto stišće,
zbunjeni vihor vjetar moj prijatelj staari
povlači me pod svoje uvenulo žuto lišće...

Bolje umrijet sam u onoj mrrkloj noći
nego biti saam u okrutnoj hladnoj samoći,
moj grob je tamo gdje neema čistog puta
samo vjetar i oluja nanj poonekad zaluta...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se