"JEEDNOJ LASTI"

03. srpanj 2016 ob 22:19 | 26
Kao Dunav što koritom beskrajno i nečujno teeče
znaš li da se tvoga dragog lica sjetim i ovo večee,
Svako veče dok liježem saam u ledeno dugoj samoći
tvoje neznano lice grije me u ovoj samotnoj noćii...

Tada čujem svoje hladno srce kako usaamljeno lupaaa
i zamišljam da sam zagrljen s tobom kraj rasvjetnog stupa,
Zagrljen s tobom kraj stupa da osjetim miris tvoje crne kose
bar taada malo sretan i da mi te vjetrovi nikad ne odnosee...

Zagrljen s tobom da osjetim okuus i toplinu tvoje usnee
i da me bar taada tvoja ruka od sebe nikad ne potisne,
Zagrljen s tobom da vidim kaako se nježno ugrizeš za usnuu
i jeednom ,samo jednom da me ruke tvoje k seebi stisnuuu...

Znaaš li da si naajljepša Lasta mog usaamljenog svijeta
i u mašti te nježno grlim u šarenilu poljskog cvijećaaa,
Dok ti vjetar grije nježno lice i prekrasnu crnuu kosu
bar taada da te smijem voljet dok ti maazim nogu bosuu...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se