JUTRO

09. srpanj 2016 ob 07:14 | 32
Jutarnja tišina i samoća što zidove melje
a duboko u duši samo iste skrivene želje,
Tišina koja vlažne zidove lagaano drobi
a na kraju se ipak sve nečujno zdrobi...

Hladna voda koja hlaadno lice mije
i pustinja samoće što onu prazninu grije,
Novi dan i sjajno sunce ipak se tiho budi
dali i maalena Lasta za slobodom žudi...

Sjajno sunce i u daljini oblak što se diže
a svee zapisano u zvijezdama ipak stižee,
Stiže laagano kao vjetar što hladi beton
jesam li potrošio i zadnji jebeni životni žeton...

Žeton života što se tako žestoko i brzo topi
a na kraju se ipak sve s hladnom zemljom stopi,
Nečujno se stapa i onako tiho lebdi u zraku
dok maalena Lasta slobodno leeti u svome parku...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se