JUTRO

23. srpanj 2016 ob 07:37 | 31
Prohladno ljetno jutro i samo usamljena kava
mir,tišina i duša što odaavno nezna da se naspava,
zrake jutarnjeg sunca na krovovima starih kuća
i duša što odustaje od svih netaknutih bespuća...

Samo zvuk crkvenog zvona što propara jutarnju tišinu
i samoća koja neželi nestat u neku netaknutu daljinu,
potpisujem li s vragom zauvijek onaj posljednji pakt
ionako je u srcu odavno prestao kucati neki takt...

Sjena bez straha i vrijeme je da se daaleko ode
zaboravim ljudskost i nedam da mi u dušu dođe,
nestati daleko bez ijedne jedine umorne riječi
ionako nemože nitkoo da me u tome spriječi...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se