ŠETNJA

24. srpanj 2016 ob 22:15 | 30
Dok uz Dunav usamljeno šetam
osjetim da nekome ipak smetam,
dali je to samo ona sumorna šetnja
sada shvaćam kome sam smetnja...

Dok u nebo kriomice tužno gledam
poželim da se samo Bogu predam,
vrtlog ledene boli duše nečujno steže
ionako me za nikoga ništa više ne veže...

Zar da se ikad više ikom predam
dok u suzama noćno nebo gledam,
čeemu više da se ikad lažno nadam
više čak ni u očaj bola ne padam...

Rijeka života uskoro se tiho gasi
jer neželim da me itko lažno spasi
zar da dušom poželim nečiji lažni spas
nee,radije umirem kao napušteni pas...

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
BABURICA1965
BABURICA1965prije 8 mjeseci

Super.

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se