SJETI ME SE

13. srpanj 2016 ob 13:35 | 43
Odavno je u duši nestao onaj glasni vrisaak
uvenule oči i samo hladne šake čelični stisak,
hoće li ikada sjena pod strahom popustiti
ili ću konačno jednom svee zauvijek napustiti...

Hladan vjetar što se uz zidove sobe proteže
i svaki treen se sve više oko duše opako stežee,
nečujno steže i postaje nevidljiva noćna mora
jer odavno mi je nestala lijepa jutarnja zoraa...

Tek poneki žamor,a do noćne praznine je još malo
ionako mi do ničega više nije nimaalo baš stalo,
sjeeti me se vjetre i zauvijek sakrij svaki moj trag
jer odaavno nisam među živima baš nikome drag...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se