SURDUK ŽIVOTA

08. srpanj 2016 ob 23:45 | 34
Surduk života i još jedna šetnja
nee,neću ti biti više ikada smetnja,
smetnja što ti unosi neki nemir
jer ipak ti imaš samo svoj svemir...

Samo trnci što struje kroz tijeelo
i tada postaje sve kristalno bijelo,
kristalno bijelo kao beskrajne daljine
i sve nestane u one riječne dubine...

Samo čežnja za sjajnom mirisnom koosom
i sve se stapa s prvom jutarnjom rosom,
kao kaplja rose što toplom suncu bježi
neeću da na mene više itko ikada reži...

Suzi neemogu promijeniti njen smjer
a ti netrebaš ovu usamljenu zvijeer,
zvijer kojoj tvoja duša osmijeh mami
vukovi ipak uvijek umiru sasvim sami...

A sada poslije ove malene ljetne kiše
svee je taako mirno i skroz iznova tiše,
nečuje se više ničiji glaasni žamor
i sve je pusto kao hladni mramor...

Ostala je samo mokra trava u rosi
i još zamišljam tvoj miris u kosi,
preostala je samo ona besciljna šetnja
jer ti neželim biti više ikada smetnjaa...

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
vukovar
vukovarprije 8 mjeseci

Neznam sto mislis pod pojmom lijepo,ali pisem kako pisem i nestidim se toga...ako se nekome nesvidja neka nečita i zaobiđe moj profil jer nikoga netrazim ništa...a izražavanje je sloboda i svatko neka uživa u onom što ga čini sretnim,a to govorim jer mi se vec dosta tzv. osoba obratilo putem poruka na profil i komentiraju moje pisanje na retardiran nacin...a ja kazem ako im moje pisanje bloga tj stihova smeta neka me potraze u Vukovaru,Grobljanska 2 pa da ih upoznam sa svojim staljalištem i mišljenjem na bilo koji način...nimoga nediram ali na sebe nedam nikomee i nebojim se nikoga.

cafe
cafeprije 8 mjeseci

Ovako lepo je i moja baba pisala pokoj joj duši

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se