balada o prolaznosti

19. siječanj 2010 ob 21:06 | 98
Kad lutali smo svijetom
ko rasprseno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.



I ne znajuci da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.



Kad ljubili smo kratko
u tuzi kisne noci,
govorili smo za se
da ljubav tek ce doci.



Postavljali smo stvari,
al opet ne zadugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit cemo drugo.



Kad radjala se sreca
i cekala je slava,
pomisljali smo opet -
to nije ona prava.



Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vracaju se skoro.



Gdje najvise smo dali
dobivali smo manje,
al mislili smo - to je
tek privremeno stanje.



Kad gubili smo zivot,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali cvrsto
da pravi tek nas ceka.



Putovali smo dalje
kad davno vec smo stigli.
Tek poceli smo nesto,
a drugo vec smo bili.



I ostali smo tako
kraj odlazece vode,
nerazjasnjeni sasvim
i pomalo van mode.



U zapocetoj prici,
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kuci
priblizili do praga.



U privremenom redu
nekoristenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.



Dok vjerovali jos smo
da samo put se mijenja,
mi rekli smo si "Zbogom"
govorec "Do vidjenja".

Arsen Dedić

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
lastavica22
lastavica22prije 5 godina

I JA MISLIM DA NAS PRAVI ZIVOT TEK CEKA.

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se