Tuga

21. ožujak 2011 ob 01:12 | 85

Mrzim besane noći. Oko mene mrak, mir, tišina i jedina prijateljica... tuga.
Postoji mali milijun načina da se tuga opiše, a samo jedan da se osjeti.
Mogu je našminkati, uljepšati, namirisati, ali ona ostaje iskonski ružna. I zatiče me nespremnu. I ostavlja me bespomoćnom, da se raspadam na stotine malih komada.
Netko je tako rekao da će me patetika koju vrijedno ispisujem jednog dana ubiti, a nije znao da ja pisanjem vrijedno ubijam patetiku.
I nije znao da koliko god nešto napisano zvučalo tužno, najtužnije stvari se nikada, ama baš nikada ne mogu vjerno dočarati riječima.
I nije znao da tuge koje isplačeš nikada nisu teške kao one koje ostanu da te more iznutra.
I nije znao da vrištati naglas nema isti prizvuk kao odšutjeti.
I nije znao da ono što ispljuneš nikada ne može ostaviti gorak okus u ustima, kao neprogutana knedla u grlu.
I nije znao da se s tugama kojima znaš uzrok i povod lakše izboriti nego s onima kojima ne znaš ni zašto su, ni odakle su došle.
I nije znao da se riječi razmrljane suzama i prazan papir nikada ne čitaju isto.
Moj najveći strah je ostati nijema pred nečim, moja najveća muka je ne moći napisati, a raspadati se na stotine malih komada.
Ne znati uzrok, ne znati povod, a tek strepiti od posljedica.
Biti led, a gorjeti.
Slutiti.
Pretpostavljati.
I sve je dobro dok je tuga žal, dok je tek obična čežnja.
Najzahtjevnija tuga je strah.
Tuga izazvana strahom, ili strah od tuge, nevažno je. Jedno implicira drugo.
A ja se danas plašim.
I raspadam se na stotine malih komada.
Iz nepoznatih razloga... Iz straha da spoznam istinu...
Izgubila sam te, a nikad nisi ni bio moj...
Nikad moj nećeš ni biti...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se