Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

PRIČA

03. travanj 2013 ob 21:00 | 163
“Ne znam šta da ti kažem, mala. Prošlo je već isuviše dugo vremena kako te nema kraj mene, kako prsti više ne iscrtavaju konture tvojih usana niti linije po tvojim dlanovima, duboke, naglo prekinute.. I noćas opet pijem u tvoje ime, prećutno, uz osmeh i ono mangupisanje koje će uvek ići uz moje ime. I tražim te uporno u gomili, u telima tuđih žena u pripijenim haljinama, istim telima koja prije ili kasnije završe u mom krevetu, skoro savršena, nudeći zaborav, kratko utočište.. A onaj sat iznad kreveta koji je toliko puta brojao naše minute sada samo otkucava sekunde kajanja, praznoće. I prekorijeva me svakog jutra kako nedovoljno spavam, a svake pijane noći me podsjeća da sam na kraju, dok sviće, ipak sasvim sam. Ponekad dugo gledam u njega, ležim sam, potpuno miran i čekam one naše tri trojke i skoro nesvesno već sam na pola puta do tebe, čekam samo da srce pošalje tu poruku koju, sigurno, ni ne znajući, čekaš. Onaj tihi, stran osećaj izlazi iz srca i prevodi se u riječi, i to one dvije koje me najviše plaše.. Nedostaješ mi. Nedostaješ mi da dočekaš jutro kraj mene, koliko god daleko bila. Nedostaješ mi da mi pustiš kilometarsku poruku baš onda kada ne treba. Da se ljutiš zbog nje, i da se duriš kao dijete sve dok ti ne ispričam da si ti jedina zbog koje poželim da sam malo bolji. I još si jedina. Ali ipak biram one noći kojima to prestaješ da budeš i postaješ neka blijeda sjenka vremena, uvek prisutna nada mnom i u meni, ali tiha, mirna, jedna od onih što tu ostaju čisto da me podjsete da je sve moglo biti drugačije. Ali nije.”

Čekaj, ona? Ona nije bila ništa posebno.
Svakako, umjela je da se smije kad joj je vjetar mrsio kosu, i umjela je da pleše dok joj kapi kiše umivaju lice i nije umjela da sakrije onaj dječiji osmjeh, kada su joj se prve pahulje uplele u kosu.
I, da.. Umjela je naglas da kaže svaku misao i nije umjela da krije tajne od mene, nikada.. A nije baš ni bježala od vrijeđanja.. Bila je jedna od rijetkih koja je mogla bez ustručavanja da mi kaže kad sam kreten.
I sjećam se da je vječito ignorirala sve što su drugi voljeli, i da je stalno tražila da voli ono što drugi nisu ni primjećivali. Stalno je bila zaljubljenik u jutranju rosu, u sunčeve zrake koji su se tek probili kroz oblake i u muziku koju su rano ujutru puštali na radiju. Govorila je da muzika tad najljepše zvuči, i da je jedino tada slušamo srcem..
I voljela je da sanjari na nekim dosadnim časovima..
I da čita. Sjećam se kako je gutala knjige, jednu za drugom..
I kako je stalno vezala kosu u onaj opušten rep i kako se rijetko kad šminkala i kako joj je osmijeh uvijek bio nekako preširok.
I sjećam se kako sam u tim trenucima mislio na to kako je najljepša. I kako nisam mogao da vjerujem koliko sam sretan što mogu da budem u njenom društvu. I kako se divno smijala kad kažem neku glupu, otrcanu šalu i pogledam u njenom pravcu.
Ma, da.. Bila je ona sasvim obična.
Samo je to đavolski dobro krila.

Pametna je ona, znaš. Natjerala me je da je primijetim, nekako mi se uvukla pod kožu. Prvo me gledala onim svojim dubokim očima i smješkala se u mom pravcu. I taman kad sam pomislio, evo, još jedna opsesivna glupača, prestala je sa svim i pravila se kao da ne postojim. Prolazila pored mene bez i jednog jedinog pogleda. I onda sam sam sebe uhvatio kako je tražim i kako želim uhvatiti njen pogled i kako želim da se ponovo nasmiješi. Te njene oči, bile su poput noći. Mirne a tako nestašne. Pametne, znaš.

“‘Mračno je. . Otkucaji kazaljke na starom satu paraju savršenu tišinu. Otkucava vrijeme. Naše vrijeme, mila.
Ustajem iz kreveta, palim cigaretu drhtavim rukama. Opet sam te sanjao.
Ok, nisi više moja. Nisi prva koju sam imao pa izgubio. Ni prva s kim sam gužvao ovu istu posteljinu. Nisi prva koju sam zvao svojom, bez obzira da li sam to stvarno osjećao ili ne. Nisi prva koja je otišla.
Povlačim dim i odsutno ga šaljem u tamu sobe. Pogledam prazno mjesto pored sebe na krevetu. Tvoje mjesto.
Tako mi prokleto fališ. I u tome si prva.’” ;-)

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
crnokosa
crnokosaprije 4 godine

lipo

-lunalu
-lunaluprije 4 godine

Lijepa prica

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se