Posoljeni zrak i razlivena tinta

04. ožujak 2010 ob 22:00 | 66
Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj

Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
kriju iglom izbodene ruke

Pa opsujem da ne mogu prostije
mada odavno sam pobjeg'o iz geta
i mjesec iznad nas ima okus hostije
a cesta miris izgubljenog svijeta

Moje nebo sad je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
zato pjevam da ne pojede me mrak
jer da nisam ovo ja bih bio biljka
kome biti zahvalan, grade moj

Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i zivot mi je otvorena prica
ja se cesto spotaknem, al' se uvijek docekam
ja sam covjek koji nema briga

Ponekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj

Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
kriju iglom izbodene ruke

Pa opsujem da ne mogu prostije
mada odavno sam pobjeg'o iz geta
i mjesec iznad nas ima okus hostije
a cesta miris izgubljenog svijeta

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se